„Nedopustivo Tomaševićevo ponašanje, Gajić izgubio dostojanstvo“

Toronto, 
20. November 2026.
Novine Toronto, broj 
2136

Tema? Jedina važna u ovom trenutku, ujedno i tabu za veliku većinu naših kolega, bar do pre dva dana kada je koktelima u pojedinim beogradskim redakcijama proslavljen iznenadni zaokret u uređivačkoj politici.

Dok čeka da se ostali priključe, Sport klub je nastavio putem sa kojeg nikada nije ni skretao, a koji podrazumeva postavljanje onih najjednostavnijih pitanja na koja se, umesto odgovora, dobijaju pretnje, uvrede, ucene i ukidaju akreditacije.

Jedno od tih pitanja, koja će uskoro stići na adrese svih relevantnih institucija u srpskom sportu, tiče se poslušnosti i lojalnosti jednoj političkoj stranci kao osnovnoj vrednosti prilikom kadriranja za funkcije i pozicije od kojih direktno zavisi budućnost sporta u zemlji.

Tim putem krenuli su Čiča i Todorović.

„Ako nešto kažemo, može i to malo da nam uskrati“

„Vlado, dobrodošao, poštovanje. Maltene smo zajedno dogovarali ovu temu, tako da si me, na neki način, i pripremio da pričamo o tome. Ali evo, za one ljude koji nisu znali kako je to funkcionisalo, ako ima takvih, objasni kako je funkcionisalo i zašto, kao i kako bi trebalo da izgleda u budućnosti“, rekao je domaćin svom gostu, koji mu se zahvalio na gostoprimstvu.

„Hvala ti, Dragane, na pozivu i pozdrav svim gledaocima N1 televizije“, rekao je Todorović i nastavio:

„Što se tiče srpskog sporta, praktično kao i u celoj državi, manje-više sve je zavisilo od volje jednog čoveka. Ljudi koji su na čelu svih vodećih granskih saveza, Ministarstva sporta i Olimpijskog komiteta Srbije praktično su bili u službi vladajuće stranke i samo su izvršavali naloge.

I ranije sam govorio da smo imali budžet za sport u Republici Srbiji koji je poslednjih nekoliko godina iznosio oko 20 miliona evra, za ceo sport u Srbiji. Granski savezi dobijali su neke smešne iznose, a suština priče je da niko protiv toga nije podizao glas, niko se nije javno oglašavao“, govorio je i dodao:

„Ljudi koji su postavljeni, u krajnjoj liniji, da se bore za svoje sportove i saveze to nisu radili. Uvek je bila prisutna ta parola: ‘Ako nešto kažemo, može i to malo što dobijemo da nam uskrati.’ Tako da smo praktično imali jednoumlje. Naravno, zvanično. Nezvanično, ja ne znam ko je šta mislio, ali ljudi jednostavno nisu iznosili svoj stav. To bi verovatno tako trajalo još veoma dugo“.

Dodao je da se nada da se ovaj princip kadriranja i vreme ćutanja nikada neće ponoviti.

„Iskreno se nadam da će promene koje dolaze omogućiti ljudima, verujem novim ljudima na čelu mnogih saveza — pre svega mislim na Ministarstvo sporta, Olimpijski komitet i Sportski savez Srbije, da kažem, te neke najvažnije ustanove — da imaju svoj stav i svoje mišljenje.

Da neće imati problem da ga slobodno iskažu, da kažu koji su njihovi projekti, planovi i sistemi, kako ovaj sport treba da se razvija. Jer mi praktično već dosta godina nemamo nikakav sistematski plan razvoja srpskog sporta“.

„Tomaševićevo ponašanje je nedopustivo“

Na pitanje o depolitizaciji sporta i koliko je ona realna, Todorović je odgovorio da je realna i potrebna, jer je mnogo toga nedopustivog bilo sasvim normalno za ljude na najodgovornijim funkcijama u srpskom sportu.

„Pa, to bi apsolutno trebalo da bude realno. Mislim da je suština u tome da sport treba da pripada sportistima. Ne nužno samo sportistima, nego sportskim radnicima, ljudima koji će da se bave sportom.

Za mene je nedopustivo da u izbornoj noći predsednik Olimpijskog komiteta Srbije, Dejan Tomašević, bude u izbornom štabu stranke. Nebitno je koja je stranka u pitanju, za mene je to nedopustivo“, rekao je i nastavio:

„Nedopustivo je da predsednik Olimpijskog komiteta Srbije bude izabran na taj način što ga predloži jedan savez, a onda svi predstavnici saveza to prihvate i glasaju za njega. Da li je moguće da u Srbiji ne postoji nijedan drugi kandidat koji može da se kandiduje osim Dejana Tomaševića?

Da li je dopustivo, s moralne tačke gledišta, da Dejan Tomašević ostane na toj funkciji ako znamo da je u Skupštini deo ljudi koji su protestovali na ulicama nazvao ustašama? Da li je to normalno?“, postavljao je pitanja i konstatovao:

„Prema mom mišljenju, nije“.

Podsetio je da su ova pitanja postavljana sa adrese „sportklub.rs“ godinama unazad.

„Ja to pričam sada, a mi smo to pričali i ranije. Verujem da će sada mnogi početi s tom pričom i tim narativom, ali kod nas je jednostavno uvek bilo tako. Mislim da svaka nova vlast koja dođe treba da omogući sportu i sportskim radnicima da budu autonomni, da daju svoje predloge i da na taj način vidimo u kom pravcu srpski sport treba da ide“.

„Zoran Gajić je izgubio dostojanstvo“

Potom je upitan za ministra sporta Zorana Gajića.

„Imamo i primer predsednika Odbojkaškog saveza Srbije, koji je svojevremeno kao trener zaista napravio izuzetne rezultate, podigao tu odbojku, a onda suštinski doveo sebe u situaciju da izgubi sve ono što je prethodno napravio“, rekao je domaćin.

„Nije izgubio to, ali je izgubio dostojanstvo“, odgovorio je kratko Todorović.

„Zoran Gajić je nesumnjivo veliko ime kao trener, čovek koji je doneo olimpijsko zlato tadašnjoj Jugoslaviji. To je najveći uspeh odbojke na našim prostorima. Ali, s druge strane, kada govorimo o Zoranu Gajiću kao ministru, ko se od nas seća bilo koje njegove objave ili neke njegove borbe za bolji status sporta? Jedino čega se sećamo jeste podržavanje vladajuće stranke, maltene klimanje glavom i priča o tome kako za neke projekte ima para, a za neke nema“.

„Milioni za trećerazredne Amerikance, a…“

Potom se okrenuo enormnim sredstvima koja se slivaju u „večite“, ne iz ljubavi prema sportu, već jeftinog političkog populizma.

„Mislim, generalno smo svedoci ove situacije i stalno pričamo o tome. Ovde se nije bavilo razvojem sporta, nego time kako da se što više dodvori narodu.

Zbog toga imamo situaciju da su Fudbalski klub Crvena zvezda, Košarkaški klub Crvena zvezda, Fudbalski klub Partizan i Košarkaški klub Partizan maltene bili povlašćeni u celoj toj priči.

Danas imamo situaciju da se daju milioni i milioni za neke igrače, Amerikance koji nisu mogli da prođu u NBA ligi, koji su generalno trećerazredni košarkaši“, rekao je Todorović.

„A za te pare koje se daju za njih ti možeš da napraviš atletski stadion, atletsku dvoranu, bazen, gimnastičku salu. Beograd je jedini veliki grad u Evropi koji nema gimnastičku salu namenjenu isključivo tome. To je jedan od bazičnih sportova. Mi nemamo bazene. Imamo dva bazena koja trenutno rade.

Šta će se desiti s plivačkim klubovima? To je neka baza, to treba da bude baza iz koje će se razvijati deca. Pre svega, da krenemo od školskog sporta. Nama deca ne samo da ne znaju da trče nego ne znaju ni da hodaju. Time se niko ne bavi“, zaključio je.

„Znači, ne postoji strategija razvoja?“, upitan je.

„Ne, apsolutno ne postoji nikakva strategija. Država pare koje je do sada ulagala u Zvezdu i Partizan treba da uloži u bazu. Pre svega u školski sport i bazične sportove, u one grane sporta koje će omogućiti da prvo decu naučimo osnovnim stvarima, pa da onda krenu da se bave vrhunskim sportom. Znate ono, kao u onoj pesmi Parnog valjka: ‘Moraš prvo puzati da bi znao hodati.’ Jednostavno je tako. Moramo da krenemo, sve mora da krene od nule“.

Todorović je govorio i o situaciji u kojoj se našao Dragutin Topić dok je američkoj organizaciji UFC sledovalo deset odsto ukupnog budžeta izdvojenog za sport u Srbiji, a govorio je i o preletačima među sportskim funkcionerima, ali i novinarima.

Te razgovore objavićemo kasnije u toku dana.

 Nikola Janković/SK