Banja Luka, grad na obali Vrbasa, najveći grad Republike Srpske, nije samo poznat po lepoti devojaka, kvalitetu banjalučkih ćevapa, dajaku, već iznad svega po sportskoj tradiciji utkanoj u nekoliko naraštaja. Sportski kolektiv "BORAC", kao jedan od najstarijih sportskih društava na prostorima bivše Jugoslavije, je iznjedrio brojne vrhunske sportiste, stručnjake, reprezentativce, ostavaljajući budućim pokolenjima tradiciju sportskog duha i odgovornost da se nasleđe nastavi. Zlatni banjalučki olimpijci su fudbaleri Tomislav Knez i Velimir Sombolac (1960. Rim), rukometaši Abas Arslanagić, Milorad Karalić, Nebojša Popović i Dobrivoje Selec (1972. Minhen), rukometaši Zlatan Arnautović i Zdravko Rađenović, kao i bokser Anton Josipović (1984. Los Anđeles), i naravno sportska ikona Marijan Beneš.
Nesretne okolonosti početkom 90tih su u potpunosti promenile fizionomiju fudbalskog, rukometnog i košarkaškog kluba tako da su ih dovele u poziciju gotovo potpunog gašenja. Ipak, generacije koji su rasle, stasavale i trenirale u strašno teškim posleratnim uslovima, su nas uverile da je sportski duh Banja Luke nemoguće iskoreniti. Košarkaški Klub Borac je bio u potpunosti pred gašenjem i pre nešto više od godinu dana, na inicijativu bivših igrača i zaljubljenika igre pod obručom, donesena je odluka da se na bilo koji način pomogne klubu da opstane. Grupa mladića, koji u poptunosti rade kao volonteri je uspela da, okupivši nekoliko stotina dece, sistematski napravi plan budućeg rada kluba. Dovoljno je reći da zbog finansijske situacije okosnicu prvog tima Borca čine momci od 17-18 godina, koji igraju besplatno.
Ovom prilikom razgovoramo sa Bojanom Božićem, bivšim igračem a sadašnjim trenerom (najmlađim trenerom u istoriji Premijer Lige) i predsednikom kluba, volonterom. Sa nepunih 18 godina je završio Višu trenersku školu, a čitavu trenersku karijeru je proveo u Borcu, uglavnom trenirajući mlađe selekcije osvajajući titule u ligama u RS i BiH.
Bojane, KK Borac je osnovan 1947 godine i sa svojom dugom tradicijom je ostavio upečataljiv trag ne samo u Republici Srpkoj, već i na prostorima bivše Jugoslavije. Recite nam nešto malo više o Klubu?
"Kao što ste rekli, Košarkaški klub Borac je osnovan 1947. godine i kao takav je najstariji košarkaški kolektiv u Bosni i Hercegovini. Dugi niz godina Borac se takmičio u Prvoj B saveznoj ligi tadašnje Jugoslavije, a neposredno nakon ratnih dešavanja, klub je nastavio sa takmičenjem u ligama tadašnje SR Jugoslavije i stigao na korak od plasmana u tadašnju Njinston YUBA ligu.
Borac je bio neprikosnoven u šampionatu Republike Srpske jer je u periodu od 1993. do 1999. godine čak šest puta, na furiozan način, stigao do titule. Ubrzo su formirana i takmičenja na nivou BiH i Borac može da se pohvali činjenicom da je postao prvi šampion BiH kada su formirana takmičenja na nivou cijele BiH i to u sezoni 1999-2000.
Dvije sezone smo se takmičili i u tadašnjoj Goodyear Jadranskoj ligi, našu dvoranu Borik punili do posljednjeg mjesta u Kupu Radivoja Korača i Kupu Rajmonda Saporte, u kojem smo, u sezoni 2000-2001 stigli do osmine finala. Ako se zna da je spomenuto takmičenje u to vrijeme bilo drugo po jačini kada su u pitanju evropski kupovi, dolazi se do činjenice da je Borac tada bio među 30-ak najboljih klubova u Evropi.
2003. godine, zbog teške finansijske situacije u kojoj se klub našao, bili smo primorani da promijenimo naziv kluba iz Borac Nektar u SKK Banjalučka pivara. 2006. godine klub je ispao iz Lige BiH i morao da se preseli u niži rang takmičenja, Ligu Republike Srpske. Tada je klub pravno zamrznut, a naslijedio ga je novi Borac Nektar, koji je formiran od tadašnjeg drugog tima Banjalučke pivare a koji se zvao KK Nektar.
Iste sezone smo osvojili šampionsku titulu, bez poraza u regularnom dijelu sezone, 2011. godine smo stigli i do polufinala plej-ofa, ali je ponovo finansijska kriza učinila svoje, pa je i taj klub pravno zamrznut kada je 2013. godine ispao iz lige, a u Prvoj ligi Republike Srpske naslijedio ga je OKK Borac, koji je osmišljen kao drugi tim Borca i koji se pod tim imenom i dan-danas takmiči u šampionatu Republike Srpske".
Nakon nesretnih događaja 90tih Klub se našao, kao i većina sportskih društava, na velikom testu daljeg rada i samog opstanka Kluba. Da li možete da nam kažete kako je klub funkcionisao u posleratnom periodu?
"Nakon ratnih dešavanja, organizacija i stabilizacija kluba su krenuli "od nule" i kroz nekoliko sezona Borac je stigao čak i do evropskih kupova. Već sam rekao da smo jedno vrijeme nastupali u ligama tadašnje SR Jugoslavije, a da smo šest puta, od 1993. do 1999. godine stizali do titule šampiona Republike Srpske.
Napornim i predanim radom tadašnjeg rukovodstva, uz razvijen plan i program funkcionisanja kluba, uspjeli smo da se vinemo u evropske visine. U godinama nakon ratnih dešavanja, stanovnici Banjaluke su živjeli za košarku, jednostavno Borac Nektar je bio simbol grada. Kada smo igrali evropske utakmice u Kupu Radivoja Koraća i Kupu Rajmonda Saporte, uvijek je ostajalo po 1000-2000 ljudi koji nisu mogli da nađu svoje mjesto u dvorani jer je ista već bila prepuna. Tada su u Borik dolazili zagrebački Benston, Slovakofarma, KEO Keravnos, Levski Sofija, kasniji učesnik fajnal-fora Evrolige Dukato Sijena... Tada je Borac Nektar bio na vrhuncu.
Svedoci smo jako teške situacije u Klubu poslednjih godina kao i toga da ste bili gotovo pred gašenjem, ali ste uspeli sa grupom velikih entuzijasta, volontera i onih kojima Klub mnogo znači, da na neki način prevaziđete poteškoće i p olako stavljate stvari na svoje mesto. Kažite nam sa kakvim problemima ste se suočavali i na koji način uspevate da održite Klub u životu?
"U prethodnih nekoliko sezona situacija u klubu je izuzetno teška, prije svega, naravno, sa finansijske strane. Klub je 2011. godine ostao bez generalnog sponzora i nema ga sve do danas. Trenutno nastupamo u Prvoj ligi Republike Srpske, u kojoj smo nastupali i u protekle tri sezone, ali uz dosta poteškoća.
Dovoljno je reći da smo svi trenutno u klubu volonteri, već godinama ne primamo nikakvu naknadu za svoj rad.
Najveću zahvalnost, svakako, dugujemo našim košarkašima koji se bez ijedne marke naknade bore za ovaj klub i dres koji nose i "ginu" na parketu. Jedan od podataka koji dovoljno govori o finansijskom stanju kluba jeste i činjenica da smo tek nedavno, nakon sedam godina, uspjeli da pronađemo sredstva da nabavimo novu sportsku opremu. Međutim, iako je situacija u klubu takva, ne preostaje nam ništa drugo nego da se borimo da očuvamo nešto uz što smo svi u klubu odrasli i što iskreno volimo".
Koji su Vaši lični motivi i šta planirate da preduzmete u godinama koje dolaze, da bi obezbedili opstanak kluba?
"Motivi su ogromna želja za radom i ambicija da ponovo od Borca, uprkos svemu, napravimo klub za ponos. Nedavno smo, nakon osam godina, pokrenuli mlađe selekcije koje će od oktobra krenuti sa takmičenjima u ligama Republike Srpske i BiH. Mlađe selekcije su osnove svakog kluba i na njima ćemo, svakako, graditi budućnost.
Jedan od motiva nam je i publika koja u sve većem broju dolazi na naše utakmice da podrži najmlađi tim Borca u istoriji. Sve više gledalaca iz kola u kolo dolazi u dvoranu Borik, raspituje se o rezultatima i funkcionisanju kluba, dobijamo sve veći prostor u ovdašnjim medijima i sve to nas tjera da, uprkos svemu, radimo i dalje kako bismo jednog dana ponovo ispunili naš hram sporta do posljednjeg mjesta".
Zahvaljujući Bojanu i njemu sličnima, sport se na našim krajevima nikada neće ugasiti. Oni će svojim radom, utkanom energijom i ljubavlju prema sportu uvek pronaći način da odgovore svim velikim izazovima.
Pre nekoliko dana grupa naših ljudi, iseljenika u Kanadu, se organizovala i počela sa prikupljanjem sredstava za nabavku 30 (trideset) lopti neophodnih za treniranje.
Kažu da su nabavili dva kompleta dresova za utakmice, ali se nadamo da ćemo našoj deci u otadžbini, bar na ovaj način pomoći.
Ukoliko želite da se priključite ovoj akciji možet se javiti na:
zoran.skenderija051@gmail.com
1/905.691-6505
