50 godina od smrti Džima Morisona

Toronto, 
02. Jul 2021.
Novine Toronto, broj 
1692

U subotu se navršava 50 godina od smrti kultnog američkog muzičara i pesnika Džima Morisona (Jim Morrison), čiji grob u Parizu predstavlja jedno od nezaoblizanih turističkih mesta pored Ajfelove kule, Trijumfalne kapije, Jelisejskih polja i Luvra.

Amerikanci će pola veka od smrti Morisona obeležiti knjigom "Sabrana dela Džima Morisona - poezija, časopisi, transkripti i tekstovi" (The Collected Works of Jim Morrison: Poetry, Journals, Transcripts and Lyrics).

Knjiga na 600 stranica predstavlja najopsežniju kolekciju spisa bivšeg frontmena grupe "Dors" (The Doors) objavljenu do danas. Štampano izdanje prati i digitalna audio knjiga sa snimkom na kojem Morisom čita svoje poeme i to 8. decembra 1970. kada je napunio 27 godina.

Džim Morison, čije je pravo ime bilo Džejms Daglas Morison (James Douglas) rodjen je 8. decembra 1943. godine u američkog gradu Melburnu. Bio je pevač i vodja "Dorsa" i smatran za jednog od najharizmatičnijih pevača u istoriji rokenrola.

Morison je i autor nekoliko zbirki pesama, kratkih dokumentarnih filmova i ranih muzičkih spotova.

Njegova smrt u 28. godini, 3. jula 1971. godine u Parizu zaprepastila je njegove obožavaoce. Okolnosti njegove smrti i tajna sahrana bile su predmet beskrajnih glasina i igrali su značajnu ulogu u mistici koja nastavlja da ga okružuje.

Morison je ostao jedan od najpopularnijih i najuticajnijih pevača u istoriji rokenrola, dok su pesme "Dorsa" postale obavezne u kompilacijama radio stanica koje su puštale klasičnu rok muziku.

Do danas je Morisom široko poštovan kao prototip rok zvezde - grub, privlačan i misteriozan.

Pored muzike, Morison je kao pisac i pesnik bio pod uticajem nemačkog filozofa Fridriha Ničea (Friedrich Nietzsche) i pisaca i pesnika Vilijama Blejka (William Blake), Šarla Bodlera (Charles Baudelaire), Džeka Keruaka (Jack Kerouc), a posebno francuskog pesnika Artura Remboa (Arthur Rimbaud), često govoreći za sebe da je "Rembo u kožnoj jakni".

Za života je uspeo da izda dve knjige "The Lords - Notes on Vision" i "The New Creatures". Posthumno su izdate još dve zbirke pesma "Wilderness" i svetski poznat "The American Night".

Morison je bio jedan od retkih visoko školovanih muzičara svog vremena. Završio je Univerzizet u Kaliforniji - UCLA, koji se smatra jednim od najboljih univerziteta u SAD.

Umetnik je dao ime grupi "Dors" prema naslovu knjige britanskog pisca i esejiste Oldusa Hakslija (Aldous Huxley) "The Doors of Perception" (Vrata percepcije) i citatu iz te knjige - "Kad bi se vrata percepcije otvorila, čoveku bi se sve pojavilo onako kako jeste - beskonačno ".

Slavni reditelj Oliver Stoun (Stone) snimio je film "Dorsi" o Morisonovom životu, sa Valom Kilmerom u glavnoj ulozi. Film je kritički dobro prošao, ali je bio komercijalni neuspeh.

Preživeli članovi "Dorsa" nisu bili zadovoljni istorijskim slobodama koje je Stoun ubacio u njihovu priču. Obožavaoci smatraju da reditelj nije uspeo da prikaže Morisonovu poetsku stranu i da se samo držao njegovog hedonizma.

Morison je sahranjen na čuvenom groblju Per Lašez u Parizu na kojem su sahranjeni velikani svetske književnosti, umetnosti i slavne ličnosti kao što su Molijer (Moliere), Frederik Šopen (Frederic Chopin), Oskar Vajld (Oscar Wilde), Onore de Balzak (Honore de Balzac), Marsel Prust (Marcel Proust), Marija Kalas (Maria Callas), Žorž Bize (Georges Bizet), Iv Montan (Yves Montand), Simon Sinjore (Simone Signoret) i Edit Pjaf (Edith Piaf).

Na njegovom nadgrobnom spomeniku piše da je bio pesnik, jer je umetnik prvenstveno tako sebe smatrao.