Glumac Miodrag Petrović, koji je recitovao "Besmrtnu pesmu" na sahrani Miroslava Mike Antića, ponovo recituje te stihove četiri decenije kasnije za emisiju RTS-a "Oko Magazin".
"Kad me iznesu, neka pročitaju moju Besmrtnu pesmu." Tako je Miroslav Mika Antić zapisao svoju posljednju želju na ceduljici.
"Besmrtna pesma" je jedna od njegovih najpoznatijih i najcitiranijih pesama, ali je mnogo više od toga. Za mnoge je to Mikin lični testament – nekoliko strofa koje sažimaju ono što je govorio, pisao i živio cijeli život: da čovek ne nestaje kada ga više nema, već kada ga više niko ne nosi u sebi.
Pesma je prvi put objavljena 1985. godine, u zbirci "Ovako zamišljam nebo". Posebnu simboliku dobila je nakon smrti Miroslava Mike Antića, 24. juna 1986. godine.
Prije smrti, pesnik je ostavio pismo upućeno Dudi iz komšiluka, u kojem je napisao: „Kad me iznesu, neka čitaju Besmrtnu pesmu. A kad me sahrane, neka Janika Balaž ili Tugomir sviraju Pira manđe korkoro. Niko ne smije da mi drži govor.“
I tako je i bilo. Stihove „Besmrtne pesme“ na sahrani Miroslava Mike Antića recitovao je Miodrag Petrović, glumac Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu.
Četiri decenije kasnije, Miodrag Petrović ponovo recituje „Besmrtnu pesmu“ – ovaj put za emisiju RTS-a „Oko magazin“.





