Gatalica: O Velikom ratu nije napisano mnogo dela

Toronto, 
22. Februar 2018.
Novine Toronto, broj 
1536

U PTT muzeju je održano predavanje "Srpski i evropski roman o Velikom ratu" na kome je govorila Ana Stišović Milovanović iz Instituta za srpsku kulturu iz Leposavića, dok je specijalni gost bio dobitnik NIN-ove nagrade za roman koji obrađuje tu veliku i važnu temu Prvog svetskog rata Aleksandar Gatalica.

Gatalica, koji je 2012. godine NIN-ovu nagradu dobio za roman "Veliki rat", rekao je za agenciju Beta da su sva dela o Velikom ratu, a nema ih mnogo, odreda ugaoni kamen srpske književnosti, počevši od dela koje je 1921. objavio Miloš Crnjanski pa do poslednjeg "Luzitanija" Dejana Atanackovića.

"Veliki rat ostavio je duboko i jako emotivno sećanje u kolektivnoj istoriji srpskog naroda, i stoga čitaoci misle da je na tu temu napisan veliki broj romana, a nije. Zapravo napisan je veoma mali broj, 12 ili 15", rekao je Gatalica.

Prema njegovim rečima, od prvog romana Miloša Crnjanskog "Dnevnika o Čarnojeviću" prošlo je nepunih 100 godina a od tada do danas postoji svega 12 celovitih romana koji se od početka do kraja tiču te teme.

"To je crvena ili zlatna linija razvoja srpske književnosti od Crnjanskog preko Dragiše Vasića, Rastka Petrovića, Dobrice Ćosića", naveo je Gatalica.

Književnost se odužila našim stradalnicima, rekao je Gatalica i podsetio da je takav stav imao i Arčibald Rajs koji je navodio da će se upravo pisci najbolje odužiti kolektivnom sećanju.

On je naveo da je njegov roman, roman bez glavnog junaka ali sa 78 karaktera, te da je to jedan od razloga koje su mu uz taj da ima 500 strana i da govori o ratu što žene kao glavni čitaoci ne vole, navodili kao objašnjenje zašto "Veliki rat" neće biti tražen.

"Veliki rat" Aleksandra Gatalice je savremen roman o najvećem istorijskom preokretu na početku dvadesetog veka. Nije to samo portret izvanredno mnogo ljudskih sudbina, već ubedljiva slika sloma velike nade u srećnu budućnost čovečanstva.

Ana Stišović Milovanović je predavanje upriličeno povodom godišnjice završetka Velikog rata počela pitanjem zašto je napisan tako mali broj romana o Velikom ratu.

Prema njenim rečima, predavanje koje je održala trebalo je da pokaže kako se umetnik odnosi prema umetnosti, kako se umetnost odnosi prema istorijskoj činjenici, kako se ona pretvara u romanesknu priču i šta je to što srpsku književnost iz doba Velikog rata spaja sa evropskom.

"Predavanje je putovanje, od Crnjanskog, preko Stanislava Vinavera, na kome su nezaobilazni pesnici poput Milutina Bojića, ali i skrajnutog i prenebregnutog Rastka Petrovića", rekla je ona i dodala da se priča nastavlja piscima koji su sa istorijske distance govorili o događajima u kojima nisu učestovali kao što su Ćosić, Gatalica i ovogodišnji laureat NIN-ove nagrade Atanacković.

Prema njenim rečima, neki pisci, poput američkih, o Velikom ratu su pisali na osnovu saznanja štampe.

Kustos muzeja Željko Sarić rekao je da je predavanje organizovano i u čast pokojnog Miroljuba Jokovića, čija se disertacija kao "prva celovita studija o delima na temu Prvog svetskog rata" uzima kao pouzdana bibliografija u kojoj je naveden 21 roman objavljen od 1921. do 1986. Sarić je dodao da Joković nije stigao da u bibliografiju doda i Gatalicu.

Skup je u ime Pošta Srbije otvorila Snežana Petrović, koja je podsetila da su tokom 170 godina duge istorije tog, u danas jednom od najuspešnijih preduzeća radili književnici poput Branislava Nušića, Janka Veselinovića, Milovana Glišića.

Među piscima koji su pisali o Velikom ratu su i Dobrica Ćosić i njegovo "Vreme smrti" koje je ima četiri nastavka. Ono je spomenik srpskom narodu postradalom u Velikom ratu. Prvi deo romаnа govori o periodu neposredno nаkon Cerske bitke. Sledećа o Kolubаrskoj bici, dok se u trećoj i četvrtoj govori o pаklu Vаljevske bolnice i povlаčenju preko Albаnije.