Jergović i književnici istupili iz PEN centra BiH zbog blajburške mise u Sarajevu

Toronto, 
22. Maj 2020.
Novine Toronto, broj 
1602

Književnici Miljenko Jergović, Ivan Lovrenović, Ivica Đikić i Željko Ivanković odlučili su da istupe iz članstva PEN centra BiH, nezadovoljni načinom na koji je udruženje reagovalo na blajburšku misu u Sarajevu.

Kako prenosi Hina, prethodno su 42 člana bosanskohercegovačkog PEN centra zatražila otkazivanje mise za blajburške žrtve koja je održana u sarajevskoj katedrali 16. maja smatrajući da se radi o misi "za fašiste i njihove simpatizere".

Na stranici ivanlovrenovic.com danas su objavljena pisma četvorice uglednih književnika koji traže da ih obrišu iz članstva PEN centra BiH.

"Kako ne nalazim svetonazorske, kulturne ni identitetske veze između PEN centra u BiH u čijem sam osnivanju 31. oktobra 1992. učestvovao i PEN centra u BiH koji danas postoji, obaveštavam vas da se ne smatram članom vašeg udruženja i zahtevam da me s današnjim danom brišete sa vaših lista i spiskova", napisao je Jergović.

Lovrenović je naveo da je po njegovom uverenju "piščevo da istoriju ispituje i nastoji da razume u njenim satirućim učincima na konkretne ljudske živote i sudbine" . "Razloga za distanciranje pa i izlazak iz bosanskohercegovačkoga PEN-a bilo je i ranije. Ovime je nestalo i poslednjih razloga za ostanak u njemu", napisao je Lovrenović.

Ivanković je naveo da nije želeo da "diže tenzije u vreme kad je posvemašna histerija već bila zahvatila tesnu sarajevsku kotlinu" ali da "sad u tišini, premda ne stoga i manje rezolutno" moli da bude obrisan iz članstva PEN-a što znači i neopozivu ostavku na mesto predsednika Skupštine PEN Centra BiH.

Đikić je poručio da ne može pristati na to da se pod okriljem PEN centra jednoj vrlo kompleksnoj i delikatnoj temi kakva je Blajburg pristupa "jednodimenzionalno, kategorično i parolaški ostrašćeno".

Misa za blajburške žrtve koju je u Sarajevu predvodio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić bila je sastavni deo komemoracije koju je organizovao Počasni blajburški vod uz pokroviteljstvo Hrvatskog sabora.

Kritičari su smatrali da se radi o pokušaju rehabilitacije ustaštva i Nezavisne države Hrvatske, a Crkva da je reč o verskom obredu za duše ubijenih u Drugom svetskom ratu, navodi Hina.