Ko će živeti u Crnoj Gori kad uđemo u EU?

Toronto, 
17. November 2026.
Novine Toronto, broj 
2135

Crnu Goru po ulasku u Evropsku uniju, sasvim izvesno, očekuje značajan odliv stanovništva. To nam govori iskustvo svih novih članica od 2004. na ovamo, ali i činjenica da u Crnoj Gori već imamo trend odliva stanovništva što je pokazao popis 2023. godine.

Čeka li nas odliv stanovništva i dolazak migranta?

 Crnogorske institucije, trenutno, nemaju procenu da li će se i koliko stanovništva odseliti kada postanemo članica EU, ali objašnjavaju da su migraciona kretanja, u slučaju ranijih članica značajno zavisila od ekonomskog razvoja zemlje, dinamike rasta zarada, mogućnosti zapošljavanja, kvaliteta javnih usluga, ali i prelaznih ograničenja koja su pojedine države članice uvodile za pristup svojim tržištima rada.

Iseljavanje pogodilo skoro sve nove članice

Kada je u pitanju Hrvatska, sa kojom se najčešće, i najopravdanije, poredimo, ova država je doživela značajnu depopulaciju u prvih 10 godina članstva u EU.

U prvih deceniji članstva, od 2013. do 2023. iz Hrvatske se, prema podacima Državnog zavoda za statistiku iselilo 389.197 građana. Samo nakon tri godine članstva, 2016, kada im je omogućeno da pored slobodnog kretanja mogu i rade u većini članica EU, iz Hrvatske se odselilo čak 47.352 građana.

Nije samo Hrvatska doživjela depopulaciju nakon ulaska u EU. Profesori na Katedri za demografiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Anđelko Akrap i Krešimir Ivanda ukazali su to je bio slučaj za skoro sve države koje su postale članice od 2004.

Odliva stanovništva pošteđene su Češka, Estonija, Slovenija, Malta i Kipar. Stanovništvo se, u manjoj ili većoj meri, nakon članstva iseljavalo iz Mađarske, Litvanije, Poljske, Slovačke, Bugarske, Rumunije… Iz država koje su (većina njih) ekonomski i u svakom drugom smislu stabilnije od Crne Gore.

Trendovi iseljenja u potrazi za boljim životom nisu ograničeni samo na period po ulasku u EU, niti su ekskluzivni za nove članice.

Istraživanje EUROSTAT-a pokazuje da 17 od 19 analiziranih evropskih zemalja u 2024. izgubilo više ljudi rođenih u tim zemljama nego što ih se vratilo. Na taj način stanovništvo gubi čak i Njemačka (oko 91.000 takvih stanovnika), Italija oko 65.000, a Španija oko 31. 500…

Godišnje bi se moglo iseljavati između pet i devet hiljada građana

Direktorica Društva statističara i demografa, Gordana Radojević, ukazuje da se u prvih pet punih godina članstva iz Hrvatske godišnje iseljavalo u proseku 0,84 odsto stanovništva, a iz Rumunije 1,45 odsto.

„Hrvatsku smo uzeli kao polazište jer nam je regionalno bliska i posljednja je pristupila EU. Rumuniju smo uključili kao primer znatno snažnijeg odliva u prvim godinama članstva. Kada te stope primenimo na broj stanovnika Crne Gore, dobijamo, da bi se oko 5.300 stanovnika moglo iseljavati godišnje prema iskustvu Hrvatske, ili oko 9.000 ako procenu baziramo na iskustvu Rumunije. Oba scenarija obuhvataju ukupan broj odlazaka u inostranstvo“ kaže Radojević.

„Očekujemo da će lakši pristup evropskom tržištu rada podstaći dodatne odlaske, ali nagli talas iseljavanja ne smatramo osnovnim scenarijem. Odlazak radi rada u EU već je deo našeg migracionog obrasca.

U 2024. crnogorskim državljanima izdata je 3.261 prva boravišna dozvola u EU, od čega 1.371 po osnovu rada. Broj dozvola daje nam posredan uvid u mobilnost koja postoji i prije članstva“, navodi ona.

Neće se baš odmah moći do lakog posla u EU

Ipak, naivno bi bilo očekivati da će odmah po ulasku u EU naši sugrađani moći tek tako da odu i rade u članicama EU. Svaka članica EU ima pravo da na period od sedam godina zadrži mehanizam izdavanja radne dozvole, odnosno, zaštiti svoje tržište rada.

To znači da, na primer, ako postanemo članica EU, 2028. kako se to prognozira, Njemačka može odlučiti da crnogorski državljani do 2035. moraju tražiti radne dozvole u toj zemlji, dok bi, recimo, neka druga država, poput Irske, mogla da uopšte ne traži prelazni period već da odmah omogući našim sugrađanima rad u toj državi.

Ograničenja na zapošljavanja hrvatskih radnika uvodile su Belgija, Njemačka, Holandija, Austrija, Velika Britanija, Slovenija, Španija i Luksemburg.

“Državljani Crne Gore koji zakonito rade na dan pristupanja u nekoj državi članici i koji su bili primljeni na tržište rada te države članice u neprekidnom periodu od 12 meseci ili duže, imaće pristup tržištu rada te države članice, ali ne i tržištu rada drugih država članica koje primenjuju nacionalne mere. Dakle – svaka država može da primeni sopstvene mere kada će i kako primate naše radnike”, navodi se u pregovaračkoj poziciji za poglavlje 2 koje se odnosi na slobodu kretanja radnika.

“Državljani Crne Gore primljeni na tržište rada neke države članice nakon pristupanja, u neprekidnom periodu od 12 meseci ili duže, imaće pristup tržištu rada te države članice, ali ne i tržištu rada drugih država članica koje primenjuju nacionalne mere”, dodaje se u dokumentu.

U crnogorskom slučaju, u pregovaračkoj poziciji, za sada se konkretno pominje da bi svoje tržište rada ograničavanjem zapošljavanja naših državljana mogle štititi Austrija, Njemačka i Holandija.

Zabrinjava to što Vlada ćuti

Radojević ukazuje da posebno zabrinjava što Vlada i nadležna ministarstva još nijesu javno predstavili procenu demografskih efekata članstva u EU.

“Koliko ljudi može otići, koliko se može doseliti nakon usklađivanja vizne politike i kakve će biti posljedice po tržište rada i pojedine opštine? Prije ulaska u EU trebalo bi da imamo makar razrađene scenarije na kojima možemo zasnovati planiranje obrazovanja, zdravstva i drugih javnih usluga“ kaže Radojević.

Podseća i da je jedno od ključnih obrazloženja za sprovođenje popisa u decembru 2023. bilo da su nam potrebni pouzdani podaci za javne politike.

“Ipak, stiče se utisak da je popis bio prioritet samo do objave podataka o nacionalnoj pripadnosti, dok je primena rezultata u javnim politikama izostala. Upravo bi pripreme za članstvo trebalo da pokažu čemu nam popis služi. Očekujemo da Vlada i nadležna ministarstva na osnovu tih podataka javno predstave demografske scenarije i objasne kako će se za različite ishode pripremiti opštine, škole, zdravstvene ustanove i tržište rada”, zaključuje ona.