Napravljena mapa opasnosti od zmija

Toronto, 
19. Jul 2018.
Novine Toronto, broj 
1551

 Švajcarski, britanski i američki naučnici sastavili su mapu opasnosti od zmija, uzimajući u obzir rizik od ujeda otrovnice i mogućnost pristupa medicinskoj pomoći.

Kao najopasnija područja navedeni su delovi južne Azije, centralne i zapadne Afrike, Južne i Centralne Amerike, kao i Okeanije, preneo je Tass.

Da bi se utvrdilo koji je od tih regiona najranjiviji s tačke mogućnosti medicinske pomoći, naučnici su uporedili faktore rizika. U obzir su uzete lokacije staništa svih 278 vrsta zmija otrovnica registrovanih u Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, kao i tri kriterijuma ranjivosti - vreme potrebno da se stigne do određenog područja, kvalitet medicinskih usluga i sposobnost lekara da pruže potrebnu pomoć.

"Zahvaljujući tome smo napravili tri mape, i mogli da izdvojimo 'vruće tačke' po tri kriterijuma i odredimo područja gde su ljudi u najvećoj opasnosti", rekao je specijalista Instituta za životnu sredinu pri Ženevskom univerzitetu Nikola Rej.

Prva mapa prikazuje razne vrste otrovnica koje borave u ovom ili onom delu sveta. Druga pokazuje vreme potrebno da se stigne do najbližeg grada s medicinskom infrastrukturom, dok treća prikazuje opasne zabačene krajeve sa slabim nivoom medicinske pomoći.

Navedeno je da mape mogu poslužiti lokalnom stanovništvu ili turistima i dati im potrebne podatke da ukažu najefikasniju moguću pomoć onima koje ujede zmija.

Naučnici tvrde da verovatnoća ujeda zmije zavisi od mnogo okolnosti. Iako najopasnije zmije žive u Australiji, broj ujeda u toj zemlji je mali jer zmije žive daleko od naseljenih mesta. Najveći broj "ranjivih zona" se nalazi u centralnoj Africi i Aziji.

Univerzitet navodi da taj naučni rad može pomoći efikasnijoj zaštiti ljudi od opasnosti od otrovnih gmizavaca.

Prema podacima, svake godine u svetu od ujeda zmija umre oko 125.000 ljudi, dok 400.000 onih koji ujed prežive imaju ozbiljne zdravstvene probleme.

Ipak, dodaje se da su ti podaci samo "vrh ledenog brega", jer dolaze skoro isključivo iz bolničkih registara, a najveći broj žrtava ne dolazi do medicinskih centara i ne ulazi u statistiku.