“PROTINjANjE OD UŠURA DO PANAIJE“

Knjiga Radoja R. Radojevića: “Radojevići – Priča o šumadijskim domaćinima.“

Celokupna, ovogodišnja, aktivnost Srpske nacionalne akademije u Kanadi, u znaku je četrdesetogodišnjeg jubileja. Jedan od takvih programa je i video promocija knjige, dvostrukog doktora istorijskih nauka – i u Kanadi i u Srbiji – Radoja R. Radojevića, objaljena u izdanju Čigoja štampe, u Beogradu 2018. godine pod naslovom “Radojevići – Priča o šumadijskim domaćinima.“

Rajko Radojević je izuzetno angažovani javni radnik u srpskoj dijaspori u Torontu. Pored ostalog bio je dugogdišnji Sekretar Srpske bratske pomoći, kao i predsednik Srpske nacionalne akademije.

Obzirom na pandemiju COVID-19, promocija je snimljena tokom minulih dana, u prostorijama SNA u Torontu. Knjigu je predstavio književnik i istoričar umetnosti Radovan Gajić, a odlomke i umetnički deo realizovala je glumačka ekipa: Ana i Dimitrije Porobić i Duško Avramović. Između ostalog, Gajić je, o knjizi, rekao:

“Autor, u svom delu, nema nameru da predstavi Šumadiju kao posebnu izuzetnost srpstva već da upravo, na primeru jedne porodice i njenog roda, kroz migracije unutar samog na/roda, pokaže svesrpskost najveće mase balkanskog stanovništva, koju su uvek tuđinska nastojanja krnjila i osipala, da mu silom osvajača oduzmu autentičnost i etničku autohtonost i istorijska prava koja mu otuda pripadaju.

Prvi zaključak koji se nameće, posle čitanja dela “Radojevići“, jeste da se radi o višedecenijskom radu na temi, što je i logično, bilo nužno, obzirom da se radi o viševekovnom vremenskom rasponu, koji tema obuhvata ili tačnije, radi se o vekovno neuhvativom. Još niko, ni lični porodični, Gordijev čvor nije raspleo do, šumadijski rečeno: “svog najtananijeg korenka.“

Kroz prizmu etnološkog i istorijskog, ovde je, daleko više, ozbiljna antropološka studija  o životu šumadijskih domaćina i opstanku srpskih domaćinstava  kroz uzvišenosti i dramu istorijskih kretanja.

Knjiga vri i vrvi od podataka bilo istorijskih bilo etnoloških bilo socioloških. Rajko nam pruža podrobne podatke o sociološkm stanju srpskog sela u oblastima prosvete, higijene, podizanja kulturološkog nivoa stanovništva. Posebno se bavi nastojanjem države da omogući domaćinstvima sticanje savremenih znanja u obradi poljoprivrednog agrara.

Ovde su sva protinjanja porodice Radojević, od potočare u selu Junkovac, gde su, u  jednom trenutku, baba Jagodini Jagodići (od kojih su i Radojevići), po pomenutim beleškama prote Ilije, bili i vodeničari i živeli i od ušura za svoj rad – od onoga što se ostavi vodeničaru za posao mlevenja (obično je bivalo oko četiri posto od ukupneo samlevenog). Protinjanja su ovde do svih onih panaija, do svih tih zadušnih žita, koja su sledovala svakoj srpskoj duši, bilo po starini, bilo po nesrećama ili ratnim zaslugama.

Centralna okosnica ove porodične povesti tiče se najviše 19-og i 20-og veka ali i prožima i današnje dane (21-og veka) do, Bogu hvala, još živih, brojnih potomaka baba Jagodinih, do porodica iz njenog roja rasutih po svem svetu, uspešnih u svojim poslovima i opredeljenjima.

Kako je i sam autor, Radoje Radojević, zapisao na 354-ooj strani, zapisao: “Istorijsko pamćenje, vezano za jednu familiju, trebalo bi da bude, za mlada pokolenja, potka na kojoj je zasnovano njihovo sopstveno trajanje. I to je bio motiv da ova knjiga bude napisana.“

Od namere, da načini spomenicu rodu i rodžestvu, načinio je i lep spomenik kulture, svom narodu i ličnopm potomstvu na čuvanje.

Pred čitaocem je delo čija je namera – da ne zaboravimo i da se ne zaboravimo – precizno izvedena i u potpunosti uspela.“

Kompletna promocija može da se vidi na: https://youtu.be/RMbbihP6uEE

novine toronto
Novine Toronto, broj 
1677
Toronto 
27. April 2021.