S.A.R.S. - Perspektiva, perspektiva, stvarnost nam je…

                                                                              

Konačno u Torontu! Nešto drugačije i svežije u odnosu na ono što je naš auditorijum navikao da dolazi sa Balkana. Posle mnogo godina čekanja imali smo priliku da po prvi put uživo čujemo 'Buđav Lebac', 'Lutka', 'Perspektiva', 'Debeli lad' i mnoge druge hitove grupe SARS u Opera House u organizaciji kompanije Gremy Concerts. Fanovi beogradske grupe sa svih krajeva Balkana napunili su poznati hram muzike  i u delirijumu skakali, pevali i vikali u stilu navijačkih grupa: 'Bravo SARS, Bravo SARS! Žarko (frontmen SARS-a) i ekipa su bez  pauze svirali preko dva sata, i sa toliko energije kao da su iz Njujorka u Toronto došli sa odmora a ne sa koncerta veče pre.

 U publici smo imali prilike da vidimo nove face, nove generacije ali i Kanađane koji su došli da čuju pesme u stilu regea, fanka i popa. Ne smemo, a da ne spomenemo da je predgrupa 'Social Bandits' napravila odličnu uvertiru tj 'pokidala' svojim nastupom i sasvim zasluženo pozvala sve na njihov solistički koncert  29. novembra 2018 u 20č.(Junction City Music Hall ).

                                                                                              

Pre koncerta smo imali priliku da porazgovaramo sa Žarkom Kovačevićem, frontmenom SARS-a koji nas je oduševio načinom razmišljanja i stavovima što samo potvrđuje da tekstovi njihovih pesama nisu prazno štivo. Žaretove reči osvešćuju, bude, upozoravaju, motivišu. SARS nije samo muzika, tekstovi i koncerti već pokret koji nas tera da razmišljamo o svojim životnim perspektivama.

                                                                                             

-----------------------

Već dugi niz godina smo navikli da u Torontu gledamo iste rok, pop i turbo-folk izvođače sa prostora bivše Jugoslavije. Organizatori koncerata u Torontu su uglavnom uzimali nostalgiju kao bitan elemenat dolaska publike, koja bi se za momenat vratila u dobra stara vremena. Ipak, nove generacije, ali i one nešto starije, su se uželele nečeg novog. To nešto novo je došlo prošlog vikenda u vidu grupe S.A.R.S. iako grupa postoji već 10-tak i više godina. Neobično ime za veoma obične, normalne ljude i muzičare koji su svoju slavu stekli hitom "Buđav lebac" tj. oslikavanjem balkanske realnosti kroz prizvuke regea. Možda su kombinacija novog muzičkog pravca za Balkan, sa dozom cinizma prema socijalnoj situaciji, upravo ono što je publika tražila i što je održalo S.A.R.S. dugi niz godina.

Grupa S.A.R.S (u prevodu Sveže Amputirana Ruka Satrijanija - američki gitarista op.a) ima veoma zanimljivu prošlost koja datira još od 2006. godine. Kao projekat grupe muzičara raznog žanra (pank, rok, bluz) S.A.R.S izlazi na scenu sa spomenutom pesmom "Buđav lebac" koja nije primećena sve do 2008. kada se grupa na jedan period čak i raspala. Basista grupe je otišao 2008. na odsluženje, tadašnjeg obaveznog, vojnog roka, a pola benda je odlučilo da svoju muzičku sreću pronađe negde drugde. Drugar tog istog basiste postavlja pesmu na YouTube i to je početak neverovatnog uspeha koji i dan danas traje. Po komentarima tog video snimka, koji i danas postoji, vidi se da je "Buđav lebac" pronašao target grupu tj. ljude koji vole nešto drugačije nego što je tadašnja muzička scena mogla da ponudi ali i glas naroda, tadašnjem političkom establišmentu, da je stanje u Srbiji buđavo. Taj hit je doneo bendu i motivaciju da se ponovo okupe i krenu da sviraju.

                                                                                            

Onda ih je i sreća pogledala. Te 2008. godine na direktnom prenosu RTS-a iz Rima, sa Svetskog prvenstva u plivanju, Nađa Higl, prvakinja u plivanju na 200m, izjavljuje da je slušala "Buđav lebac" grupe S.A.R.S. pred samu trku. To je automatski značilo da će se beogradski sastav sa YouTube polako preseliti na mejnstrim medije.

 Potom je usledio poziv PGP RTS-a za snimanje prvog  albuma i odatle je sve istorija. S.A.R.S postaje sinonim za dobru muziku koja privlači publiku ne samo u Srbiji već i regionu a ono što je upečatljivo za bend je dijapazon muzičkih pravaca - od bluza i popa, preko roka, do regea. Frontmen grupe Žarko Kovačević ima vokalne sposobnosti koje slusšaoce zadivljuju jer se u njegovom glasu mogu prepoznati kvaliteti Sean Paul-a, Zdravka Čolića, i mnogobrojnih bluz legendi. I dalje se mnogi šale da je pesmu "Ratujemo ti i ja" ipak otpevao Čola a ne Žarko.

   Ipak, ono što razlikuje S.A.R.S od drugih mejnstrim bendova sa Balkana, su njihovi tekstovi koji motivišu ljude da razmišjaju o svom životu, da se probude i promene sivilo koje ih okružuje. Mnogo njihove publike na Balkanu gleda u S.A.R.S kao snop svetla u mraku koji traje već trideset godina. Pesma "Perspektiva" je S.A.R.S-ova poruka za stanje u kojem se ljudi na nalaze dugi niz godina. Reči pesme govore sve:

 

"Obrali smo bostan jer rodila je njiva

do guše u govnima, al' se ipak pliva

bez plate i penzije isto ko i s njima

živimo od muzike samo da se svira.

 

Fudbal je na ulici, kamen je stativa

 i pivo iz dragstora da bude nam gotiva

u društvu uvek lakše je kad probleme imaš

trudiću se da mi bude bolja perspektiva."

 

Perspektiva, perspektiva

stvarnost nam je crno - bela, a budućnost siva

perspektiva, perspektiva

svima nam je svima siva perspektiva."

 

Gledajući na situaciju u Srbiji čini nam se da su reči pesme joć aktuelnije nego 2011. godine kada je pesma lansirana u etar. Na pitanje da li bi se reči teksta promenile da je "Perspektiva" pisana 2018. godine Žarko ali i ostali članovi benda imaju isto mišljenje:

"Ne verujem da bi se promenio tekst "Perspektive" jer se generalno slika uopšte nije promenila od momenta kada je izašla ta pesma. Tamo se ništa nikad ne menja" - dodaje jedan od članova benda. "Možda su se cene artikala promenile (smeh). I dalje je "vaskrsao Sloba" (jedan od slogana pesme "Perspektive"-op.a) a vrtimo se u začaranom krugu i ja ne vidim perspektivu da će se nešto promeniti na bolje." - sa praznim pogledom zaključuje Žarko.

                                                                                           

Malo je grupa na brdovitom Balkanu koje tako snažno dižu svest letargičnom i napaćenom narodu. Uz Beogradski Sindikat, Dubiozu i još par bendova, S.A.R.S. ukazuje indirektno na činjenicu da je "car go". Za to treba imati hrabrosti kako bi provirio zračak nade na nebu koje je su nadvili projekti opšte lobotomije naroda. Njihova publika to prepoznaje i jako ceni.

"Mi pričamo našu priču i to baš na način koji mi doživljavamo, a sa nama je dele i ljudi iz regiona, Amerike, Kanade i svuda po svetu. Pripadamo istoj intelektnoj grupi koja i pored svega ne želi da sedi skrštenih ruku. Živimo isti život i posmatramo stvari na sličan način i verovatno se zbog toga se poistovećuju sa onim što pričamo."

 

U Severnoj Americi su prvi put tek nakon desetak godina. Turneja je počela iz Njujorka, nastavila se preko Toronta, Čikaga i Vašingtona. Žarko i svi ostali članovi benda nose samo pozitivne utiske iz Njujorka i ostalih gradova na kojima su nastupali, iako nisu imali puno vremena sa razgledanje:

"Koncert u Njujorku je super prošao iako je prostor manji nego Opera House u Torontu. Fantastična publika i baš sam se prijatno iznenadio kada sam video koliko je došlo naroda. Oni razumeju ovo što mi pričamo, i slušaju da ne kažem normalniju muziku (smeh), naravno da ne vređam bilo koga. Imali smo prilike posle koncerta da se slikamo sa raznim ljudima koji su tu po dvadeset pet godina, ili turistički u prolazu. Bilo je starijih, mladđih i svi su bili iznenađeni kako je to zvučalo.

Nismo imali nešto puno vremena da obiđemo Toronto jer smo posle koncerta u Njujorku spavali dva sata, da bi se odmah ukrcali na avion, pa odmah na tonsku probu. Neki su imali prilike da prošetaju malo do jezera, ali turneja je takva da nemamo puno vremena za razgledanje . Ali hteo bih da spomenem da sam barem, na putu od aerodroma do hotela, uspeo da primetim kako Toronto izgleda drugačije nego ostali američki gradovi u kojima smo bili. Kada bih mogao da biram pre bih živeo u Torontu nego na Menhetnu, možda zbog kuća sa ciglama koje nisam primetio u Americi (smeh). U Njujorku sam bio privatno pre dve godine i nije mi se nešto dopala ta betonska džungla”

 

Bavljenje muzikom u Srbiji nije baš unosan posao. Nakon što album ili singl izađe pred publiku glavni izvor prihoda su koncerti. Međutim S.A.R.S. se fokusira i na druge vidove zarade tj. digitalne kanale koji su ih i proslavili.

"Koliko koncerata imaš toliko možeš i da zaradiš i dobro da živiš. Veoma je prosta matematika jer za sve ostalo nema mesta. Koncerti su jedini izvor prihoda za muzičare. Tu je bitno spomenuti i digitalnu distribuciju kao što je Spotify, iTunes, YouTube gde grupa sa značajnim brojem članova, kao naša, može i nešto da zaradi ali to nije da kažemo primarni izvor prihoda. Imamo sreću da uživamo toliku popularnost, koju naši organizatori vešto koriste kako bi imali što veći broj koncerata. Naši honorari odgovaraju našoj popularnosti."

 

Pošto njihovi tekstovi nose jake poruke i opisuju stanje koje vlada zapitali smo se šta bi trebalo da se desi da se pokrene nešto na bolje. Već trideset i više godina smo svedoci beznađa i istih praznih obećanja, prevara, i sivila. Verujemo da mora da bude bolje ali treba se pokrenuti. S.A.R.S. ima jasan stav o celoj situaciji:

"Mnogo što šta treba da se desi. Verujem da i ovde u Kanadi sigurno nije savršeno i sve ima svoje prednosti i mane. Sigurno da na Balkanu mnogo stvari ne funkcioniše u odnosu na ovde. Šta treba da se desi? - zamislio se, za trenutak,  frontmen SARS-a. "Mislim da za početak treba da se digne kuka i motika i da se objasni političarima da moraju da rade za interes naroda. Međutim u poslednje vreme je otupeo taj bunt kod ljudi koji se jedino vidi u saobraćaju kada trube jedni drugima na ulicama. Treba da se ta frustracija preseli ispred skupštine i da se ne prekida dok se ne promeni nešto. Možda i zato što su se ljudi razočarali posle 5. oktobra, kada su videli da se ništa ne menja i verovatno računaju da nema više poente da se bune protiv bilo čega. Kada pogledaš imaju i razloga za to jer se vratila ista ekipa kao i od pre 10-15 godina. "

                                                                                                            

I pored sive perspektive za narode Balkana, Žarko i S.A.R.S. su pozitivni kada se priča o budućnosti. Za to su zaslužni rad i trud koji kod njih ne manjka.

"Od prvog albuma nismo znali šta će da nas zadesi i tako je bilo od svakog sledećeg albuma koji je dolazio. Radimo ono što najbolje možemo i umemo i nadamo se najboljem prijemu kod publike, barem sledećih 20 godina."

 

Iz razgovora sa grupom S.A.R.S. sagovornik ne može da ostane ravnodušan. Njihovi stavovi su jasni, poruke motivišuće, a pesme drugačije od onog što možemo da čujemo na tržištu. Zbog toga bi se moglo reći da je S.A.R.S. više od benda za sve mlade ljude koji ih prate i slušaju. To i govore reči pesme "Mir i Ljubav":

 

"Oseti se vrednim, opet ponosan

apatija te ubija, isti ti je svaki dan

umij se sa izvora pesmom koju saljem ja

pesmom koju saljem ja, umij se sa izvora

 

Glas nas opet cuje se

nek' se pesma pronese

mir i ljubav nek' donese

 

Glas nas opet cuje se

posadi drvo slobode

mir i ljubav su za sve, o da"

 

Nađite ih na YouTube i krenite da slušate S.A.R.S. ako već niste. Osetićete snagu njihovih tekstova i možda početi da imate drugačiju perspektivu…

 

Autor: Marko Pavlović

 

Foto: Ivana Đorđević

 

Marko Pavlović
Novine Toronto, broj 
1557
Toronto 
11. Oktobar 2018.